Za vrijeme gradnje utvrda oko starog grada Sarajeva, na Vratniku se desio jedan neobičan slučaj koji je vremenom prerastao u legendu. Narod se skupio, donijelo se kamenje za izgradnju zidina i samo što su krenuli sa poslom, naišli su na jedan veliki problem.

Na prostoru Ravnih Bakija zid se na jednom mjestu nije mogao nikako ozidati. Zidari su došli na ideju da umjesto kreča miješaju so i jaja kako bi zid bio čvršći, ali ni to im nije pomoglo. Preko dana bi uspjeli da povežu kamen, ali kada bi sutra ujutro došli da nastave sa zidanjem, vidjeli bi da se sve urušilo.

Kako nisu znali riješiti sami problem, oni pozvaše jednog hodžu kojeg je narod smatrao vidovitim. Hodža im reče da je na tom mjestu najvjerovatnije sahranjen kakav evlija i ako žele da riješe problem prvo moraju to mjesto ograditi, pa ga onda zaobići zidom i zid se više neće srušiti. Tako i bi.

Pretpostavlja se da je na tome mjestu bila ukupana Merdžan kaduna, kći Mel šejha koja je bila udana za jednog pijanicu koji bi je vazda tukao i zlostavljao. Međutim, ona je sve to strpljivo podnosila, pa je čak i jednom prilikom omotala pamukom i krpama štap kojim ju je tukao muž, kako ne bi nažuljao ruku dok je tuče. Njeno strpljenje i žrtvovanje bilo je nagrađeno od Boga koji je učini jednom od rijetkih žena evlija. Merdžan kaduna je umrla u Sarajevu između 1695. i 1696. godine, a njen grob se nalazi na Ravnim Bakijama.

Advertisements