Godine 1610. je u Sarajevu živio hadži Husejin Hodžić, šeher-ćehaja ili upravitelj našega grada. Imao je samo jedno dijete, sina Mustafu koji bijaše dobar trgovac i koji bi često putovao širom osmanskog carstva i prodavao različite proizvode veoma vješto.

Tako on ode jednoga dana u Stambol, zaljubi se u kći carskog terzibaše i odluči ostati da živi kraj nje. Kada za tu vijest sazna hadži Husejin rastuži se što će provesti svoj život sam, pa odluči sagraditi u svoj spomen jedan hair – kamenu ćupriju preko rijeke Miljacke koja danas nosi naziv Šeherćehajina ćuprija.

Nije stigao privesti kraju njenu izgradnju, a smrt ga sustiže. Kada Mustafa sazna za smrt svoga oca, zaputi se u Sarajevo kako bi završio posao koji je započeo njegov otac. Sa sobom povede svoju suprugu i jednog roba Ahmeda. Uporedo sa dovršavanjem izgradnje ćuprije, Mustafi se razboli žena i umrije u Sarajevu. On je zakopa u groblju na Alifakovcu, gdje joj izgradi i turbe.

Nakon što je shvatio da je ostao potpuno sam, Mustafa odluči osloboditi roba Ahmeda i pokloniti mu svoju bašču na kojoj Ahmed izgradi sebi kuću, a nešto kasnije i džamiju. Ta njegova kuća u narodu se prozva “hur-vatan” ili kuća oslobođenog, po čemu se čitava ta mahala danas zove Hrvatin.

Advertisements