Prvo javno kupatilo u Sarajevu je izgrađeno u periodu između 1461. i 1477. godine, kada je ono bilo kasaba u kojoj je živjelo svega nekoliko hiljada stanovnika. Kasnije su se gradili i drugi hamami, pa je krajem XVI stoljeća Sarajevo imalo sedam javnih banja i oko 670 kućnih banja. Od ovih javnih banja, najstariji je bio Isabegov hamam, ili Carev hamam, izgrađen uz Carevu džamiju.

I poznati putopisac Evlija Ćelebija ga pamti pod ovim imenom i smatra ga najljepšim koje je Sarajevo ikada imalo. Hamam se sastojao iz dva dijela: muškog i ženskog. Oba dijela su se sastojala od po dva halvata i mejdana uz ostale prostorije. U mejdanu je kasnije napravljen bazen za Jevreje. Voda za ovaj hamam uzeta je s vrela iznad Bistrika. Prvo veće oštećenje hamama desilo se 22. januara 1810. godine, kada je ovaj hamam zahvatio veliki požar i sve što je bilo od drveta u njemu se pretvorilo u pepeo i prah. Drugi događaj koji je prouzrokovao veliku štetu na hamamu se desio 9. novembra 1887. godine kada je Miljacka toliko nabujala da je potopila čitav Bistrik i znatno oštetila njegovu vodovodnu mrežu.

Isabegov_hamam,nacrt_Josip_Vancaš

U zimu 1889. godine je urađena rekonstrukcija hamama po nacrtu arhitekte Josipa Vancaša i Bosna i Hercegovina je dobila prvo moderno javno kupatilo otvoreno 16. februara 1891. godine. Ostali hamami su se u ovom periodu pozatvarali, pa je početkom XX stoljeća Sarajevo opet bilo grad sa samo jednim javnim kupatilom. Ta jedna banja nije bila dovoljna za blizu 60.000 popisanih stanovnika ovoga grada.

I dalje se na ovom mjestu nalazi zgrada hamama koji je prije nekoliko godina renoviran i pretvoren u hotelski smještaj sa uslugom hamama i turskog kupatila. U njemu se smještaju turisti iz različitih država svijeta i uživaju u njegovim ljepotama. Isabegov hamam danas je sve osim javnog kupatila.

Advertisements