Najstarija bosanskohercegovačka kompanija koja se bavila proizvodnjom proizvoda od čokolade bila je Zora, kasnije preimenovana u popularni Sarabon. Zora je osnovana daleke 1927. godine i njena primarna djelatnost nije bila proizvodnja proizvoda od čokolade. Tek početkom 1950. godine, vlasnici ovog privrednog giganta se odlučuju na pokretanje proizvodnih pogona za proizvodnju proizvoda od čokolade i tu počinje jedna od najljepših čokoladnih priča bivše Jugoslavije.

Negdje na prelazu između XX i XXI stoljeća, Indirina majka je odlučila da nas pozove u Sarabon i pokaže nam kako se proizvodi čokolada. Učiteljica je vrlo rado pristala na ovu ponudu. A mi, sretni što možemo naučiti kako se čokolada proizvodi, jedva smo čekali da dođe taj dan.

Na ulazu u tvornicu nas je dočekao ljubazni portir koji je podijelio svakom učeniku po kesicu domaćih čokoladnih bananica i želea. Sa njim je bila i Indirina majka koja nas je ugostila i uvela u tvornicu čokolade. Tu je bio početak naše čokoladne bajke. Velike mašine, čokolada koja teče, različiti kalupi, ljubazno osoblje koje prati svaki proces proizvodnje i na kraju pakuje gotove proizvode… Za nas, ova posjeta je bila motiv i podsticaj da kada odrastemo budemo dio jedne ovakve čokoladne bajke.

sayonara

Godine 2006., snovi mnogih sarajevskih učenika počinju da se tope, baš kao i do tada jedna od najpopularnijih čokolada od riže na tržištu, Sayonara. Sarabon odlazi u stečaj, radnici na ulice, od zgrade fabrike ostaju samo oronuli zidovi… Radnici, jedan po jedan, umiru od tuge i beznađa u koje su upali. Sarabon doživljava svoj potpuni krah…

Indirina majka danas nije među živima. Nije imala dovoljno snage da dočeka bolje sutra firme u kojoj je provela gotovo čitav životni vijek. Nadam se da danas živi svoju čokoladnu bajku na onome svijetu.

Sayonara, Sarabon, doviđenja…

Advertisements