Derviški redovi ili tarikati su se u islamskom svijetu pojavili početkom trećeg stoljeća po hidžri (kraj IX i početak X stoljeća), a njihova pojava se često veže za razvoj islamskog misticizma i filozofije. Njihova osnovna dogma se krije u teoriji kako nije moguće spoznati Boga putem nauke i vjere, već samo čežnjom za Njim i Njegovom blizinom.

Prema mišljenju efendije Muharema Omerdića, derviši su na prostore Bosne i Hercegovine došli prije turske vojske i donijeli islam. Poznato je da je u procesu formiranja urbanih sredina i intenzivnog širenja orijentalno-islamske kulture, nakon dolaska Osmanlija na naše prostore, jedna od značajnih uloga pripadala dervišima i njihovim redovima. Prva registrirana ustanova tarikata u Bosni i Hercegovini bila je Mevlevijska zavija na Bentbaši iz 1462. godine.

Danas, jedna od rijetkih sačuvanih derviških tekija je Hadži Sinanova, koja pripada kaderijskom tarikatu. Duhovni centar pripadnika kaderijskog reda je Bagdad, gdje je smještena glavna tekija i turbe osnivača reda Abdul-Kadira Gejlani. Tekija je podignuta u periodu 1638.–1640. godine, u neposrednoj blizini Sarač Alijine džamije na Vrbanjuši.
Predanje o nastanku tekije se veže za drugo osvajanje Bagdada od strane sultana Murata IV, 1049. godine po hidžri (1639). Tom prilikom je sultan popravio Abdul-Kadirovo turbe i uz turbe podigao džamiju. Prema jednoj verziji predanja, prilikom opisanog obilaska Bagdada na pitanje sultanovo da li negdje u carevini postoji veći grad u kojem nema tekije, Silahdar Mustafa-paša je odgovorio da je to Sarajevo koje nema tekiju kakvu bi sultan želio, tj. da se u njoj obavlja ne samo zikr nego i da putnici i derviši tu nađu konak i hranu. Po savjetu Silahdar Mustafa-paše sultan je poslao njegovom ocu, hadži Sinan-agi ferman i dovoljnu svotu novca da sagradi tekiju.

tekija

Prema drugoj verziji tekiju je podigao hadži Sinan-aga iz svojih sredstava. Hadži Sinan-aga je prvobitno namjeravao sagraditi tekiju na lijevoj obali Miljacke, gdje je i kupio zemlju. Međutim, nakon sna u kojem mu je bilo rečeno da tekiju sagradi na desnoj obali Miljacke, u sjevernom dijelu grada, hadži Sinan je kupio parcelu u Kadi Bali Efendi mahali. Umro je prije završetka gradnje tekije, 1639. godine i ukopan je, sa svojom ženom, u turbetu u groblju uz tekiju.

Interesantna je činjenica da je ova tekija imala više različitih namjena, pa se tako tokom XVIII stoljeća Hadži Sinanova tekija koristila i kao prva institucija za prihvatanje i liječenje ljudi sa psihičkim problemima. Objekat Hadži Sinanove tekije predstavlja posljednji vrijedniji spomenik osmanlijske arhitekture u Sarajevu. Ambijentalna cjelina Hadži Sinanove tekije sa Sarač Alijinom džamijom i mezarjem uz nju u Sarajevu od 2005. godine je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Piše: Tarik Jažić
Izvor: Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika

 

Advertisements