Vjekoslav Klaić bio je hrvatski historičar, književnik, muzikolog i rektor zagrebačkog Sveučilišta. Iza sebe je ostavio na desetine važnih historijskih zapisa, među kojima i knjigu “Bosna” (Zemljopis) u kojoj se može pronaći mnogo opisa starog Sarajeva, a među njima i ovaj iz 1878. godine:

Sarajevo, najveći je i najljepši grad u Bosni ponosnoj. Ne samo da ga Bošnjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pače i tudjinci tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom poluotoku.
Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevića. Sa trih strana okružuju ga visoke gore: Hum i Mrkavina na sjeveru, planina Borija na iztoku, a visoki Trebević na jugu. Prema zapadu pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sarajevsko polje, kojim teče obilna Bosna.

Sarajevo obsiže oko 23km2 i dieli se na grad ili tvrdjavu, i na varoš. Grad ili tvrdjava na iztočnoj strani naliči velikomu četverokutu, te je okružena zidinami, koje su medjutim mjestimice već razvaljene. U tvrdji ima 700-800 kuća i starih koliba, u kojih stanuju sami Turci. Izpod grada na zapadu stere se ravna varoš.
U dolnjoj varoši ima s jedne i druge strane Miljacke više nahrpanih kuća. Kuće ove tvore četiri glavne, uzporedo sa riekom od iztoka prema zapadu tekuće ulice, koje su opet šestimi uzkimi ulicami od juga prema sjeveru presječene.
Ulice su te dosta pravilne, dosta dobro tracane, da se po njih u kočijah voziti može. Popriečne ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade ovdje samo razštrkanih kuća sa vrtovi.

Ulice u varoši prilično su čiste, izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa ranjenih i osakaćenih; jedan je bez ušiju, drugi bez nosa, treći bez jednoga oka i t.d. Psi se šire po svem gradu, i to tako, da svaki kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale u drugu, to se sva pasjad diže na nj, te lavežu neima kraja ni konca. Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nenavaljuju na nikoga, van ako jih tko podraži.

Grad Sarajevo jest sielom svih političkih oblasti u Bosni. Tu je bosanski namjestnik; tu ima šest evropskih konsulata. Grad broji ukupno 5000 kuća, te se dieli na kotare ili mahale, kojih preko stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie džamije. Više mahala sačinjava vjersku obćinu ili džemat, kojim upravlja knez (taksildar). Medju mahalami osobito je poznata „Ašik-mahala”, to jest „ijubovna ulica” na iztočnoj strani grada. Taj kotar sastoji od krasnih bašća, posutih bielimi kućami. U jednoj javnoj bašći tik Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter šalu provode i ašikuju.

sarajevo1878

Od javnih mjesta najznatnija je čar šija t. j . trg. Caršija je središtem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada na desnom briegu Miljacke, obsiže 50—60 ulica, te obuhvaća prostor od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje. Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se uzkimi ulicami jedva prolaziti može. Tu ima Muhamedovaca, pravoslavnih i Židova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, viče i rogobori, da se vika na daleko razlieže. Ali čim mujezin pravovjerne na molitvu pozovne, nestaje vike, te bučna čaršija kano da je zamrla.

Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepše ga vidiš sa iztočne strane. Popev se na brežuljak, što no pol sata gradu na iztoku leži, vidiš krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika gomila kuća s mnogobrojnimi munarami na džamijah, na stranah desno i lievo džamije i kuće posred zelenih vrtova, a prema zapadu puklo je bujno polje Sarajevsko.

Pripremio: Tarik Jažić
Izvor: Vjekoslav Klaić, Bosna. Zemljopis., Poučna knjižnica "Matice Hrvatske", Zagreb 1878. godina

 

Advertisements