Nije lahko voljeti ovaj grad. Moraš to naučiti. Roditi se sa tim. Mnogo ga je lakše mrziti. Baš kao i sve u životu. Mrziš, jer ne želiš da voliš? Jer nisi naučio da voliš? Jer nisi voljen?

Nisam bio rođen tog aprila ’41. godine. Niti aprila ’45. godine. Nisam osjetio na svojoj koži šta znači rat, progon, patnja, tuga, smrt… Da nije bilo patriota koji su voljeli ovaj grad, ne bi bilo ni Sarajeva danas.

Ali sam bio rođen aprila ’92. godine. Znao sam i hodati, igrati se, smijati se, maštati, biti dijete. Znao sam biti dijete opkoljenog Sarajeva. Osjetio sam na svojoj koži sve ono što nisam osjetio ni ’41., ni ’45. godine. Da nije bilo patriota koji su voljeli ovaj grad, ne bi bilo ni Sarajeva danas.

Meni je šesti april dan u kojem, s posebnim žarom, učim ljude oko sebe da vole i cijene život. I svoj i tuđi. Samo tako sam siguran da šesti april neće moći još jednom ući u zapise o historiji grada Sarajeva. Ako ne naučimo voljeti, patriota neće biti treći put.

Piše: Tarik Jažić
Advertisements